Tuga u tisini...
"Hej, dolazim danas sa sluzbenog puta" - To su reci mog muza upucene meni preko telefona... A sta ja radim??? Pisem blog... Pogledam levo od sebe, ka vratima sobe i vidim haos... Pogledam iza sebe, regal otvoren, stvari rasporedjene po sistemu "pocela sam da slazem" ostavljeno na pola, bolje i da se ne okrecem... Pogledam desno, cd-ovi, dvd-evi... Katastrofa!!! U kuhinju ne smem ni da udjem... U kupatilo ni da pomislim... Strasno! Kao da sam se probudila u nekom drugom svetu... Zovem drugaricu, definitivno ce mi trebati pomoc...
Sta sam radila deset dana??? Tugovala i patila za nekim drugim ocima bez imalo snage za bilo sta... Sadisticki trpela 12 sati radnog vremena, 12 sati snova o njemu i opet 12 sati rada... Koleginica na bolovanju... Druga planira bolovanje, pa godisnji... Eh, jel pitao mene neko boli li mene sta? Jel meni dobro???
Pa da rezimiramo:
1. Radim 12 sati dnevno
2. Promenio se direktor u firmi (ovaj novi nije tako dobar sa mnom)
3. Muz se vraca sa sluzbenog puta (kuca u haosu)
4. Gadan PMS
5. Njega nema nigde... (samo u mojim mislima, snovima, dusi i srcu)
A sada masku na lice, lazni osmeh na usne, brdo snage i strpljenja...
I tugovanje u tisini!
Najčešće se i tuguje u tišini...sa osmehom na licu namenjenim većini...
I tugovanje u tisini....
Туга је име у тишини, спаковано у нашој немоћи, обмотано велом проблема који се просипају из неке чудне старе стаклене тегле тренутака који вену у нама.
Али, елем у свему томе, онај који је битан уноси промену свакидашњице или трпног стања без обзира на обзире који стоје испред, иза, са стране, и у теби.
Довољноје рећи само.. издржи, он те воли такву каква јеси чак иса спакованим осмехом број ...
Поздрав